Svi vole dobiti poklone od Djed Mraza, ovom našem je negdje ispalo slovo A pa je sada Mrz i njegovi pokloni nisu ono što očekujemo. „Kroz dimnjak je pasal, familiju zaklal “ dijeli žilete i pjeva : Mrzim vas! Bjelina snijega, svugdje krv, sopele pište – to je prava božićna stravična svečanost na PMC način.
Tko je bio dobar a tko je bio loš prošle godine, vidjet će ili neće poklone od djeda mraza. Tako to oduvijek svojoj djeci govore roditelji.
Naravno na kraju nitko od djece nije bio toliko zločest da nešto od djeda mraza ne dobije, jel tako? tako je.
Njegova sušta suprotnost nalazi se u liku Djed Mrza koji nesebično svim žiteljima poklanja smrt.
Bilo da sam ubija ili vama poklanja noževe, bombe, pištolje, stvar dođe na isto, krvavi božićni pir kreće i svi u njemu podjednako uživaju. I staro i mlado. Beli božić, črjena mačeta!
Žena/Mačka je po tko zna koji put svoju dušu i tijelo dala vragu jer ju je zaveo svojim crnim očima. Prepustila se uživanju i konačno doživjela demonsku ekstazu. Sada njihov potomak luta svijetom i nastavlja put u traženju novih odabranica za vražja djela.
Mucifer je demon odgovoran za dolazak mačaka u ljudski život. Naizgled te lijepe i umiljate životinje uvukle su nam se pod kožu i ne razmišljajući puno o njima postale su dio našeg svijeta.
U noćnim satima ta umiljata stvorenja postaju pravi predatori i tada u njima zasvijetli muciferovo oko.
Pogotovo u Veljači je Mucifer jako aktivan, tako da kad čujete urlanje mačaka po susjedstvu, negdje u paklu Mucifer se dijabolično smije. Muhahahaha…
Čuvajte šumu i prirodu jer će vas naći Vjever, a onda vam nema spasa. Bijes tog velikog zaštitnika šume nema milosti prema onima koji ne poštuju prirodu i ne mare za okoliš. Svaka travka, stablo i list njegov su rod, zato pazi kada opaziš sjenu!
Vjever je šumsko biće nastao mutacijom vjeverice koja je jela velike žireve umočene u neobičan šumski kompost. Vjeverica je ojačala, narasla do 3 metra u visinu i skriva se u šumama iza Kastva gdje se mutacija i dogodila. Vjeverica je postala Vjever.
U zadnje vrijeme čuje se glas da su Vjevera vidjeli i na Učki, pa čak i središtu Istre.
Oni koji poštuju prirodu, ne zagađuju, ne napadaju i ne ubijaju životinje, bilo male, bilo veće, nemaju se čega bojat. Mada je Vjever opaka beštija, ne napada bez veze, samo kad osjeti da flori i fauni u njegovoj blizini prijeti opasnost. Čuvajte se vi svi koji za prirodu ne marite.
Smrću Kablodira, jedno njegovo oko se otkotrlja u mračni kutak prostorije gdje su na podu jackovi.Oko Kablodira se spaja sa jackom i tako je nastaje novi, zli entitet -Jednojacki Ok. Onako sitan lako se zabode u bilo koji električni instrument, a onda nema više sviranja. Gotov je zauvijek!
Smrću Kablodira, jedno njegovo oko se otkotrljalo u mračni kutak prostorije gdje su na podu bili neutrik jackovi. Za one slabo tehnički upućene to je metalni dio koji se lemi na kabel, koji se potom spaja u gitaru i s druge strane u pojačalo. dakle dio gitarskog kabela.
E sad Kablodirovo oko se spojilo sa jackom i tako je nastao novi zli entitet Jednojacki ok.
Kako je jednojacki ok jako sitan, lako se sakrije bilo gdje. On vreba input/ulaz od gitare i ako se uspije zabost u njega, zaboravite svirku sa tom gitarom. Riječ je o jako malignom stvoru koji je na kraju opakiji i od samog Kablodira. Probali su ga probadat, palit, ali on je i dalje uboden u gitaru gledao sve oko sebe.
Stara nonica koja živi duboko u Istarskoj šumi voli ponavljati svoj noćni ritual i igrati se s Malićima iznad ognjišta. Čudna su to mala stvorenja koja iskaču iz pramena kose, pretvaraju su u čudovišta i napadaju te iglama u ritmu VUDU čaranja.
U dubini prastare Istre priča se da još ima nonica koje znaju kako oživjeti Maliće. Male lutke napravljene od granja i krpica sazvane su crnom magijom u ritualu nad ognjištem u crnoj noći, da utjeruju strah u kosti onima na koje je kletva bačena. Ne ismijavajte stare običaje i nemojte misliti da se to vas ne tiče. Kletva lako može biti bačena na vas, a kada se to desi male sjenke će doći po noći igrajući se sa vašim živcima.
Maleni i pokretljivi sa iglama, škarama i noževima igrati će kolo oko vas dok zadnjim snagama vrištite: Malićiiiii…
U svojoj okolini on je malo čudan, usporen i neprihvaćen lik koji se želi (kao i svi) uključiti u mesopusne običaje svoga kraja. Usamljen i zbunjen otkriva ovcu kao izvor svog uživanja i sladostrašća.Beeeeeeee!
Miha je bio čudan, spor i deformiran, te takav nikad nije bio dobrodošao u krug ljudi kojima je pripadao. Sa strane je gledao kako svi mještani uživaju u mesopusnim običajima svojega kraja dok je on bivao sve više usamljeniji i sve čudnijih seksualnih sklonosti.
Često je provaljivao kod susjeda u štalu di je obožavao jednu malu ovčicu. Jednog je dana baš dok je bila povorka zvončara po Halubju ispio bocu rakije i odlučio postati jedan od njih.
Znao je da mora žrtvovati svoju ljubljenu ovčicu za ljubav ljudi. Sa njenim krvavim krznom preko sebe i mačukom u ruci krenuo je ulicom tražeći zvončare, a susjed čija je ovčica bila ga je pratio sljedeći krvave tragove po cesti.
Miha je konačno bio sretan, ali susjed i zvončari koji su ga sreli nisu dijelili njegovu sreću. Završio je krvav ležeći na cesti sa smješkom na licu. Valjda je onako pijan i izopačen mislio da konačno prima ljubav od ljudi, ali bile su to samo još jedne batine. Zadnje u njegovom životu.
Naš prvi vampir stanovnik je sela Kringa u Istri. Kad padne noć, u selu zavlada jeza jer se svakog trena može pojaviti njegova glava na prozoru ili čuti lupanje po vratima. Seljani su se skupili da ga unište s kolcem od gloga, ali neizvjesno je tko će pobijediti……
1656 godine u mjestu Kringa preminuo je Jure Grando. Preminuo je ali se još 16 godina nakon svog pogreba prikazivao ljudima i bio strah i trepet toga kraja.
Jure Grando je tako prvi ikad zabilježeni evropski vampir ili po domaći štrigun.
Strah i jeza širila se malim mjestom. Kome bi Jure na vrata pokucao taj bi za par dana bio u grobu.
Posjećivao je i svoju udovicu te je i silovao, na što se ova žalila poglavaru Radetiću Mihi.
Nakon 16 dugih godina Radetić Miho se ohrabrio i poveo je devetoro mještana da iskopaju Jurin grob i da mu zabiju kolac kroz srce, da konačno unište vampira.
Otvorivši grob, vidjeli su štrigunovo jezivo nasmijano lice i dali su se u bijeg. Miho ih je opet pozvao nazad i tada je Stipan Milašić podigao sjekiru i štrigunu odrubio glavu.
Vampir je kriknuo i krv je ispunila njegov grob. Mir je konačno zavladao Kringom i cijelim krajem.
Netko tko je blesav i glup u ovoj pjesmi je još i štovatelj nacističkih ideja. To nikako ne može biti prihvaćeno u ideologiji ovog benda koji dapače štuje antifašističke tekovine, ljubav, toleranciju i sve što umjetnost donosi kroz kulturne vrijednosti.
„Frane! vrnul se z groba“ i kreće u pohode da bi se osvetio svoj nepravdi koja ga je pratila za života.Cijeli Kastav ne spava, a i publika je napeta jer crna silueta i nož ne ostavljaju nikoga da se izvuče ili pobjegne od njegovog ubilačkog nauma. Bio je zao za zemaljskog života a sada je još opasniji. Čuvajte se!
Kad roditelji žele uplašiti malu djecu prije spavanja, nerijetko se nađe Frane Iznutricosjek na repertoaru.
Franeta su bacili u bunar tamo gore na Kastvu 1666 godine, a to i piše gore na šterni u centru grada.
Neki kažu da je to Frane Morelli koji je bio neki gradonačelnik u to vrijeme i očito ga ljudi nisu voljeli, ali tu se legenda miješa jer Franeta kojeg Po’ Metra Crijeva spominju nije bio nikakav gradonačelnik, već izmučeni mladić koji je patio pod čizmom svoje poludjele majke.
Jedino što je zajedničko i jednom i drugom je kada su padali u bunar, njihov glas je odzvanjao “vratit ću se!”
Frane je jedne noći poludio, svoju majku ubio, te ju ispekao i pojeo. Otkrivši to, stanovnici Kastva su ga uhvatili, malo kuhali, te ga poluživog bacili u bunar.
Ako za vrijeme noći ugledate tamni lik koji sa šeširom na glavi i velikom kaputu vaš glas zove, znajte da se Frane vratio i sprema veliko Kastafsko kolinje.
Sa Grobnika su otjerali Otomane, ali Grobničkog Mahnitala nitko ne može staviti na red. Njegov nos namiriše na daleko svakog pijanca i rakija je njegova hrana i gorivo za lov. S poluosovinom starog Fiće(stari Fiat 500) u ruci i rakijom u krvi njegov manijački napad je nezaustavljiv.
Pijanci ili ti ga pretjerani svakodnevni uživaoci alkohola nisu nikakva rijetkost kod nas. Na Grobniku je to uzelo maha, pa se jedan od njih pretvorio u Velikog Grobničkog mahnitala.
Mahnitalo je u vječnom pijanom deliriju koji je napivši se jednom rakije cijelo svoje malo selo pobio tražeći još tekućine koja mu grije tijelo. Od tad da danas se nije otrijeznio, sakrio se u šumu i tu blizu puta napada slučajne prolaznike, komada ih i jede njihovu jetru. Ako kojim slučajem šetajući se po Grobniku ugledate gorostasa u pocjepanoj kariranoj košulji, velikog crvenog lica kako kreće prema vama, bacite sav alkohol iz ruke i trčite koliko vas noge nose, jer njemu je rakija va telu, va glaveh teror.
Potraga za kabelom je noćna mora svakog muzičara koji se priprema za svirku. Tu nastupa on – Kablodir. Sve će ti zamrsiti, sakriti i pojesti dok klečiš, očajan u polumraku pozornice, a vremena nema, nastup mora početi….
Kablodir je poslan od samog vraga da radi spačke, premeće opremu, krade kablove, grize ih, sakriva stvari po raznim mjestima gdje rock grupe vježbaju svoj repertoar.
Kada počinju svađe među ljudima, tko je kojem bendu što ukrao ili posudio pa nije vratio, pažljivo poslušajte, tamo negdje iz najmračnijeg kuta kao da se čuje lagano hihotanje.
Vrag voli heavy metal glazbu, pa je Kablodira poslao da mrsi konce onim drugim grupama koje nisu sklone takvom stilu glazbe. Nije ni čudo onda da metalci uvijek imaju najuredniju opremu, ističu se jako dobrom svirkom i tako dalje… kako i ne bi kad ih sam vrag čuva.
Kablodir je nevidljiv i nitko zapravo ne zna kako on izgleda.
Ponekad netko i započne raspravu s njim i poludi, jer kad počinješ pričat sa zidovima sve je moguće.
Njega se moraju čuvat i oni koji metal ne doživljavaju ozbiljno, pa je recimo i naš PMC imao gadan okršaj s njime gdje je Kablodir prvi put ubijen, a član benda ostao bez nosa. Poludjeli član benda ga je slučajno uhvatio, te je Kablodir postao vidljiv. Od doživljene traume, nikom nije rekao kako Kablodir zapravo izgleda i dan danas ne voli pričati o tome. ali ni to nije bio kraj…
Veliko dlakavo oko iz vode gleda i čeka da počne razarati svojim radioaktivnim zračenjem. Gmiže polako van iz velike željezne kante. On je Kralj opasnog otpada i uništava sve oko sebe. „Kada te gledi – mozak ti topi!“
V.D.O.I.V. ili velo dlakavo oko zvode ili ti ga po hrvatski veliko dlakavo oko iz vode gadan je stvor nastao iz opasnog otpada bačenog kod neke Kastafske novogradnje. Što su točno gradske vlasti i lokalni bogatuni pod blagoslovom tamošnjeg popa tamo bacali nitko ne zna. Zna se samo da su ljudi koji su tamo prolazili ostajali rastopljene glave.
Oni rijetki koje V.d.o.i.v. nije pogledao ravno u oči pobjegli su i ostalim Kastavcima ispričali što su vidjeli. Naravno nitko im nije vjerovao i katastrofa je uzela maha.
Tu više lokalnim moćnicima nikakvi novci nisu pomogli, jer gledajući ih ravno u oči V.d.o.i.v. im je spržio mozgove i rastopio glave. Nije sve va šoldih, ima neš i va glave, rekli bi naši stari.
Pust je krivac za sve loše što nam se dogodilo i uvijek ga spalimo na kraju maškara. Ali ovog pusta je razljutila ljudska bahatost i odlučio im se osvetiti te je u svoju lomaču ubacio i ljude koji su ga ravnodušno gledali kako gori.
Ljudi vole maškare, jer na taj način kroz masku i smijeh kritiziraju ono što im smeta ili se jednostavno zabavljaju. Naravno tu idu i potoci alkohola, tu su zvončari, tu su djeca, tu su starci, to su fešte, a tu je na kraju svega i pust kojeg treba spalit.
Pust je krivac za sve ono što je u datoj godini bilo loše, pa on dobije i svoj lik koji ljudima trenutno smeta.
Ovaj naš pust ni ne zna koji su mu lik dali, niti ga je briga. Gore na lomači on vidi ljudsko licemjerje i strah. On zna da čovjek nikada ne gleda sebe i uvijek okrivljuje druge za svoje greške.
E ovaj put se probudio i obratio ljudima sa lomače: ki van je kriv? ki van je kriv? Prit ću pol vas, znat ćete svi!
Još i danas ljudima iz sela nije jasno kako se desila nesreća na paljenju pusta, gdje je izgorilo desetak ljudi.
Oni rijetki koji su preživjeli sa lakšim opeklinama znaju što se desilo, ali o tome ne pričaju nikome, jer možda prokjeti pust opet oživi i ovaj put završi posao do kraja.
Dino ima Manijaka, a mi Zombi Megapedofila. Osim što je već ubijen i zakopan, njegov ud je još uvijek krut i kreće ponovo u svoje krvave rabote. Ne odustaje od svojih pohotnih namjera, zlo svuda vreba, otjerajmo ga zajedno!
Zarobljen u grobu pored oltara male ruševne crkve u Istri budi se ukrućenog uda i provaljuje van. Polutruli leš u svećeničkoj mantiji opet ide po vašu malu dječicu.
Za života je u toj crkvi držao propovijedi i bio cijenjen među ljudima tog kraja. Tokom vremena počele su se čut glasine o nestajanju djece iz par okolnih sela, ali nitko nije sumnjao na popa pedofilčinu.
Čak je glumio zgražanje i “kao” pomagao ljudima u potrazi, dok je svoju pohotu noću rješavao sa otetom djecom u crkvi.
Jedne je noći netko čuo dječje krikove iz crkve i skupivši hrabrosti ljudi iz sela su ušli unutra.
Vidjeli su otvorenu kriptu i sišli niz stepenice koje vode do pedofilskog mučilišta i uhvatili popa u nezgodnom položaju. Dijete su spasili a njegovo svećenstvo živo sahranili u kripti. Nažalost demoni za koje je radio opet su ga zbudili i poslali vanka u svijet. Čuvajte svoju djecu od pomahnitalog zombija u mantiji!
Made with ❤️ & 🧠
by STRATEGIJA 22